Lijep sunčan proljetni dan, dan kao i svaki drugi, ispunjen obvezama i lijepim i onim drugim. Idem do liječnika, ništa posebno, temperatura i po mom mišljenju, mastitis lijeve dojke. Unatrag desetak godina ovo mi se ponavlja po treći put. Treba mi samo antibiotik. Bezbrižno čekam na red a onda šok;"Gospođo, vi morate specijalistu". Zbunjeno sam primila recept za antibiotik i uputnicu za Institut za tumore. Zar ja? To je nemoguće. Institut za tumore. Stalno slušam da se to događa, ali nekom drugom. Došao je red na mene, ali meni ionako nije ništa. Za nekoliko dana čekam na Institutu. Gužva, u čekaoni nema mjesta ni za stajanje a o sjedenju da i ne govorim. Sestre strpljive i pune razumijevanja. Izlazi jedna žena srednjih godina sva u suzama, kćerka ju zagrli; "Što je? Ne znam, nalazi nisu u redu, moram hitno u bolnicu"... Duboko udahnem i uđem u ambulantu. Od kad vam je to? Kako? Napravite mamografiju i donesite mi nalaz. Za tjedan dana čitam nalaz: Tvorba nepoznatog sastava veličine 25 x 15 mm, oštro ocrtana od okoline, upućuje na solidnu exp.tvorbu. Što je to? Pa sigurno ništa, od upale, Uvjeravam samu sebe. Trebalo je već proći,pa upala se povukla. Međutim, liječnik traži ultrazvuk i punkciju. Na ultrazvuku novi šok. Nemamo mjesta, na red se čeka tri do šest mjeseci, ali vi ste hitan slučaj. Dođite za tri tjedna. Opet zbunjeno, pogledam sestru pa papir koji mi je vratila. Buljila sam u papir i pokušala na njemu pronaći ono "hitno", ali ništa. Neznam kako sam se vratila kući. Nešto očito nije u redu. Treba to prihvatiti, dalje živjeti i raditi. Vraćam film i shvatim da zapravo za ovo što mi se događa postoje itekako dobri razlozi. Zadnjih godina veliki stresovi, a tu su i godine koje mogu sa sobom donijeti svakakva nepoželjna iznenađenja.Uz to posljednjih godinu dana uporne upale bradavica kojima baš i nisam pridavala osobitu važnost. I na kraju u posljednjih godinu dana svakim sam se mjesecom osjećala slabije, umornije i iscrpljenije bez obzira što sam nekim dopunama pokušala to smanjiti. Sjetila sam se i kako je to počelo; Temperaturom koja je trajala, uz uzimanje tri različita antibiotika, mjesec i pol. Što je bilo? Ne znam. Navodno neka bakterija.Trnovit put kroz koji sam prolazila odvraćao mi je pažnju od zdravstvenih problema. Mislila sam, sve je to od stresa, proći će kad se sve sredi.

ŠTO SAD? DA LI ČEKATI ?

Odlučila sam NE ČEKATI, jer svaki dan u čekanju nepovratno se gubi. Potražila sam broj telefona bioenergičarke koji sam nosila u torbi. Okrenula sam broj i za kratko vrijeme s druge strane čula glas pun energije; Dobar dan, izvolite... Ukratko sam ispričala kako sam se upravo vratila iz Zagreba, nalaz mamografije... Dođite odmah, ako možete. Bilo je 18 sati, sjela sam u auto i krenula. Trebalo mi je skoro jedan sat. Ljubazna, nasmijana, puna razumijevanja,100 % pozitivnih iskustava u sličnim slučajevima. Nakon terapije i nije mi baš izgledala 100 % sigurna. Zaželjela mi je sreću,rekla da drži palce da do idućeg tjedna počnem reagirati na terapiju, odnosno,to znači da bi trebala početi osjećati povremene bolove u dojci. Naime, mene nije ništa boljelo, osim za vrijeme upale. Ono što sam osjećala u lijevoj dojci bilo je, najbliže rečeno, neka vrsta blagog stezanja. Čvrsto sam se spustila na zemlju i shvatila da ovo nije sve što mogu sama poduzeti. Prvi korak sam sprovela u djelo, slijedi drugi korak.

PREHRANA

Stara izreka kaže: SVE DOLAZI KROZ USTA. Krenula sam amaterski od onog što sam znala, ili sam mislila da znam i da bi moglo pomoći imajući na umu da biram samo ono što si financijski mogu priuštiti. Vjerujte, i s nekim manjim izdacima sve se može. Izbacila sam iz jelovnika:

• sve masnoće biljnog i životinjskog podrijetla
• meso i mesne prerađevine
• mlijeko i sve mliječne prerađevine
• kolače i šećer

Zapravo, sve ono što sam do tada konzumirala.

ŠTO SAM ODABRALA?

• Pšenicu, kuhanu na salatu sa svježim povrćem,tofu sirom ili miksanu štapnim mikserom. Mašta je na rspolaganju, može se koristiti na različite načine, bitno je da se upotrijebi samo malo maslinovog ulja
• Soju, najčešće cijelo zrno, kuhanu i miksanu u sitnu kašu. To sam konzumirala kao "pire krumpir" uz kuhano povrće
• Zelje, svježe na salatu ili kiselo sa pireom od soje, sojinim odrescima, seitanom
• Juhe kuhane na žlici maslinova ulja, sa mnogo domaćeg povrća i zakuhanom hajdinom kašom
• Sojino mlijeko, tofu sir
• Seitan, umjesto mesa
• Shitake gljive u juhi, kuhanom povrću ili na salatama
• Alge kuhane u juhi ili povrću
• Općenito kuhano i svježe domaće povrće (kelj,brokula, cvjetača, mrkva, luk, češnjak i dr. (češnjak u svakom jelu)
• Sokovi od cikle, mrkve i jabuke (minimalno pola litre dnevno) sa malo meda
• Sok od rajčice sa zgnječenim češnjakom,mljevenom kurkumom, đumbirom, sjeckanim bosiljkom po kavenu žličicu na pola litre soka, barem 2 dl dnevno
• Ostale kuhane žitarice i mahunarke na salatu sa kuhanim krumpirom i najviše jednom žlicom maslinovog ulja
• Pšenične posije
• Voće
• Čajeve: stolisnik, neven, vrkuta, kopriva

Čajevi su bili neizostavni, po litru svaki dan. Počela sam sa antilipidnim čajem u trajanju od mjesec dana - kineski čaj za čišćenje crijevnih resica i ravnotežu organizma. Vrlo je bitno očistiti crijevne resice od nepoželjnih naslaga zbog kojih se onemogućava pravilan rad crijeva, mijena tvari, apsorpcija vitamina i minerala itd. Nakon preporučene doze uzimala sam ostale čajeve po preporukama iz literature. Moram priznati da mi je pripremanje hrane i čajeva bila glavna dnevna preokupacija. Nema tu samo nešto na brzinu iz hladnjaka. Disciplinirano sam se hranila na svoj način, hodala na terapije bioenergijom. Brzo su prošla tri tjedna i evo mene na ultrazvuku. Prolazi aparatom, razgovara sa sestrom, gleda sliku mamografije, ponovno prolazi aparatom. Stane, pomnije pogleda sliku i pita: Gdje vam je to bilo? Kraj mene s druge strane stoji gospođa u bijeloj kuti sa špricom u ruci, spremna za punkciju kad se odredi točno mjesto. Pokazala sam mjesto. Ponovno gleda. Nakon duljeg vremena odustane.

"TO JE NEMOGUĆE. TAKVA TVORBA NIJE MOGLA NESTATI.NEGDJE SE SAKRILA. DOĐITE NA KONTROLU ZA DVA MJESECA"

Njezine riječi odzvanjale su mi u glavi. Krenula sam kući s nevjericom. Nisam se mogla veseliti, sve je bilo sumnjivo, pod upitnikom, ali terapija bioenergijom a vjerojatno i prehrana činili su svoje. Psihički sam se zapravo osjećala vrlo dobro iako za moj problem prvih mjeseci nije znao nitko, osim na poslu. Nisam željela nikakve savjete, sažaljenja, tjeranje liječniku, nevjerice u moj izbor i sl. Niti sam u išta previše vjerovala a niti sumnjala u ono što radim. Analizirala sam ono što mi se događa i išla dan po dan. Bila sam smirena i izbjegavala sve poslove koji nisu bili neophodni. 
Inaće, imala sam problema s lijevom rukom, pritisak ispod pazuha, težina lijeve ruke, kasnije čak do zgloba šake. Na terapiji bioenergijom mi je rekla da je to u redu obzirom da se stvara pritisak na žljezde zbog čišćenja dojke. Prošla su dva mjeseca + 3 tjedna moje alternative i morala sam ponovno na ultrazvuk. Odmah je pozvala i gospođu u bijelom sa špricom, dugo gledala, a onda odredila mjesto punkcije, i još jedno.Sama u svemu sa sobom. Nisam odbacila liječnike, samo sam za vrijeme čekanja nalaza poduzela nešto što sam smatrala da bi mi moglo pomoći. Kako sam se osjećala? To je stvarno teško opisati. Moje stanje ne da se usporediti sa onim prilikom prvog posjeta liječniku, a po slikama bi trebalo nešto biti. Zbunjeno čekam nalaz. Za tjedan dana preuzela sam nalaz, ali vjerujte, da li od straha ili ne znam čega, nisam od prve mogla pročitati što piše, ili nisam razumjela značaj.
A pisalo je: Mišljenje: TKIVO DOJKE. Nalaz sam dala liječniku, gledao je nalaz, pa mene i na kraju rekao: "PA, ONI SAD VELE DA TU NEMA NIČEGA." Vratila sam se kući u nevjerici, zadovoljna. A tko ne bi bio zadovoljan? Međutim, nalazi su bili u redu i ja sam se dobro osjećala, ali... U lijevoj dojci stalna probadanja, ispod pazuha kao da imam malu lopticu, lijeva ruka mi je stalno nekako teška, stalno ju osjećam. Nastavila sam dalje sa terapijom bioenergijom i određenom prehranom. Naravno da sam o prehrani kod bolesti tumora okrenula mnoge stranice knjiga i pretražila mnogo toga po internetu. Nažalost, nisam uspjela naći neku osobnu ispovijest, iskustvo, osim neka štura pričanja nekoga o nekom. Nešto od svega što se zbivalo možda sam i zaboravila, bilo je to prije pet godina. Uz prehranu koju sam si odredila koristila sam dodatak "C" vitamina, bio kalcija, multivitamina i minerala, sojin lecitin, riblje ulje. Nisam se doduše konzultirala sa liječnikom (nijednom liječniku nisam pričala o onome što poduzimam), ali sam strogo vodila računa o preporučenim dozama kod tumorskih oboljenja koje sam pročitala u knjigama. Radila sam to isključivo na svoju odgovornost. Koristila sam još neke preparate kineske medicine koje sam pronašla na internetu i koje sam si mogla priuštiti. Nakon tri mjeseca terapija bioenergijom, osjećala sam se "skoro" dobro i odlučila da ću odlazak na terapije bioenergijom za početak smanjiti na pola. S time se složila i gospođa kod koje sam hodala. Još uvijek sam osjećala pritisak ispod pazuha a cijela lijeva ruka mi je bila nekako teška.

PONOVNI ŠOK

Bilo je ljeto, vruće, godišnji odmori. Na poslu sam bila sama. Petak. Osjećala sam neki pritisak na lijevoj bradavici. Dobila sam temperaturu. Desna dojka mi je bila bolna, upaljena, gotovo roza. Zar to nije bilo dovoljno? Pogledala sam da li mi je nešto na grudnjaku. Bijeli grudnjak, a na sredini crvena mrlja. Krv. Oblijao me hladan znoj. Poslije posla ponovno kod liječnika. Ovaj put sam bez pitanja dobila antibiotik s obrazloženjem da vjerojatno imam neku bakteriju koja se seli. Sad se javio pritisak i ispod desnog pazuha, ali nije bio tako intenzivan kao na lijevoj strani. Prekinula sam jedno tjednu pauzu i odmah nazvala svoju bioenergičarku a u subotu ujutro već bila kod nje. Masažom lijeve dojke istisnula mi je nešto nalik krvi, puno tamnije boje. Zapravo je bila vrlo zadovoljna. Rekla je: "To je dobro, odumrlo tkivo mora nekud izaći van. Masirajte si i tiskajte svaki dan tako dugo dok se to ne očisti." Radila sam to, mjesec dana je to izlazilo po 25 kapi dnevno. Ništa me nije boljelo. Osjećala sam se dobro, čim mi je prošla upala desne dojke. Na terapije sam ponovno hodala redovito. Nakon mjesec dana isto mi se dogodilo sa desnom dojkom ali u puno manjem obimu. Punih šest mjeseci hodala sam na terapije bioenergijom i strogo se držala prehrane koju sam si odredila. Dobro sam se osjećala a za sve to vrijem s posla sam izostala samo zbog odlaska na kontrole. Pritisak i težina ruke postupno su nestajali.

ŠTO REĆI?

Da li to preporučiti nekome tko se nađe u sličnoj situaciji? Ne znam, ali liječnika ne treba zaobilaziti. U svakom slučaju smatram da to nikako ne može škoditi. Svatko bira svoj put i snosi posljedice svog postupka. Vi morate izabrati svoj. U svemu je jako važno biti pozitivan, vjerovati u sebe, biti uporan i ponovno uporan. Pouzdajte se u vodilju; SVE SE MOŽE ŠTO SE HOĆE, ili JA MOGU, JA HOĆU. Pozitivan stav u životu i u onim najtežim i na oko bezizlaznim situacijama (bezizlazne situacije ne postoje), POLA JE USPJEHA, a druga polovica u dobrim odlukama koje možete donijeti takvim stavom. Motivirajte se i zadajte ciljeve, ali neki teži posao ostavite za neka bolja vremena, kad vam bude dobro. A dotle što više odmarajte.