Ljeto je već pomalo na izmaku ali osvježenje nam je još uvijek potrebno a posebno slatko osvježenje - sladoled!

Da li smo kad čuli o njegovoj povijesti, kako je nastao? I sladoled ima svoju priču…

Prema starim zapisima, sladoled potječe iz Kine gdje se pripremao kao ledeni napitak od voćnih sokova i snijega, a tek se poslije u njegovoj pripremi počelo koristiti i mlijeko. U srednjem vijeku, nakon povratka Marca Pola iz Kine, točnije 1295. godine sladoled dospijeva u Italiju, gdje je doživio veliki uspjeh.
Doduše, stari Rimljani i prije su uživali u hladnim slasticama koje su čuvali u amforama te ih hladili u moru. Engleski kralj Karlo I. jednom je prilikom na diplomatskom primanju poslužio sladoled kao novu hladnu slasticu. Recept se dugo čuvao u tajnosti. Međutim, 1649. godine ipak je otkriven i postao je luksuzni proizvod namijenjen kraljevskim dvorima. Zato ga neki i zovu ‘kraljevskom poslasticom’. Razvojem industrije i rashladnih uređaja krajem 19. stoljeća počinje proizvodnja sladoleda.

Sladoled je djelomično ili potpuno zamrznuta slastica koja se sastoji prvenstveno od mlijeka ili mliječnih proizvoda te nemliječnih sastojaka koji se dodaju u smjesu u svrhu podešavanja okusa, arome, boje, mirisa uz mogući dodatak voća, voćnih aroma, jaja, čokolade ili nekih drugih dodataka. Osim toga sladoled sadrži vodu i uklopljen zrak. Uklopljen zrak služi povećanju volumena sladoleda, boljoj konzistenciji, te smanjuje osjećaj hladnoće u ustima tijekom konzumiranja.

Kako sami napraviti svoju najdražu ljetnu poslasticu?
Domaći sladoled ne sadrži štetne dodatke, a razveselit će najmlađe jer mogu izabrati koji god okus požele, a i pomoći u pripremi. Nemate li aparat za sladoled, jednostavno pripremljenu mješavinu stavite u posudu pa u zamrzivač. Najbolje su metalne posude (primjerice od nerđajućeg čelika). U njima će se sladoled brže zamrznuti, pa će biti kremastiji. No može poslužiti i plastična posuda. Važno je da bude što šira jer će tako veća površina sladoleda biti izložena hladnoći, a i biti će ga lakše promiješati nakon što se djelomično zaledi. Želite li kremastiji sladoled, upotrijebite električnu miješalicu, no poslužit će i vilica. Miješanje usitnjava kristaliće leda, pa će sladoled imati glađu strukturu što ga temeljitije promiješajte. Poželjno ga je zaleđivati na najhladnijemu mjestu u zamrzivaču - uz malo eksperimentiranja otkrit ćete gdje se najbrže zamrzava.
Želite li umiješati komadiće voća, naribanu čokoladu ili grožđice, najbolje je to učiniti nakon što je smjesa u zamrzivaču odstajala dva-tri sata. Tako će se ono što umiješate u sladoled dobro rasporediti, a neće pasti na dno posude. Domaći sladoled nešto je tvrđi od kupovnog, pa ga je nekoliko minuta prije posluživanja dobro izvaditi.

A kako spojiti nešto zdravo i prirodno, aromatičnog okusa, osvježavajuće?

Kozje mlijeko, iako rjeđe korišteno, odlična je alternativa kravljem. Obiluje vitaminima i mineralima – kalcijem, fosforom, kalijem, vitaminom B i proteinima. Ovo mlijeko ne zahtijeva homogenizaciju, pa je lakše probavljivo nego kravlje.

Maslinovo ulje pruža slasticama trojaku korist – iznimno bogatu aromu i svježinu, povoljan učinak na zdravlje i ujedno služi kao konzervans.

Lavanda je tek nedavno stekla popularnost u kulinarstvu. Pri tom se većinom koriste sušeni pupoljci odvojeni od stabljike, koji se nazivaju i cvjetovi. Razlog tomu je činjenica da samo cvjetovi/pupoljci sadrže esencijalno ulje koje sadrži njezin karakterističan miris i aromu. Njezina cvjetna i lagano slatka aroma odgovara brojnim jelima.

Sladoled od kozjeg mlijeka i maslinova ulja s lavandom:

• 250 ml kozjeg mlijeka
• 150 ml slatkog vrhnja
• 5 grančica lavande
• 4 žumanjka
• 150 g šećera
• 1 dl maslinovog ulja

U manjoj posudi zagrijte vrhnje do vrenja , pa u njega ubacite lavandu. Pustite neka se ohladi s lavandom unutra, i pusti arome. Žumanjke istucite sa šećerom dok ne posvijetle i postanu pjenasti. Dodajte kremi i ohlađeno vrhnje iz kojega ste izvadili lavandu. Ulijte i maslinovo ulje pa izmiksajte da se sjedini. Ulijte u sladoledomat. Po želji možete dodati i svježe voće.

Dobar tek!

I za kraj, da li ste znali?
Sladoled na štapiću slučajno je "otkrio" jedanaestogodišnji dječak Frank Epperson jednoga zimskog dana na terasi zaboravivši čašu soka u kojoj je ostavio štapić za miješanje. Sljedeći dan našao je zamrznutu poslasticu. Nekoliko godina poslije, točnije 1923. izum je zaštitio u uredu za patente, a do 1928. godine izrađeno je više od 60 milijuna poslastica na štapićima. I tko kaže da djeca nemaju maštu i smisao za posao.

Izvor informacija: Wikipedia, internet, drugi izvori