Unatoč mnogim razmišljanjima, hljeb je hrvatska riječ. Riječ hljeb prisutna je u našoj književnosti od davnina, a spominje je i Ivan Gundulić u svojoj religioznoj poemi Suze sina razmetnoga: "Koliko najamnika u oca mojega imaju hljeba i suviše, a ja umirem od gladi!". Potekla je od staroslavenske riječi hleb, koja je označavala kruh ili komad okruglog kruha. Nezaobilazno se spominje u misnim tekstovima kao Tijelo Kristovo. Danas riječ hljeb predstavlja kruh okruglog oblika. Srbi ne prave razliku te je njihov hleb zapravo naš kruh. Kruh je proizvod kojeg dobijemo pečenjem smjese brašna, vode, soli i kvasca. Riječ kruh ima snažno simboličko značenje života, ljubavi, dobrote i sklada. Kao potvrda toga postoje mnoge izreke na temu kruha kao na primjer:
- "Nema kruha bez motike"
- "Tko tebe kamenom, ti njega kruhom"
- "Dobar kao kruh"
- "Otišao je trbuhom za kruhom"
- "Ne traži kruha preko pogače"
- "Kruh sa sedam kora"
- "Nada je kruh siromaha"
- " Ljudi se najviše muče zbog kruha i ljubavi" i sl.
Kruh je osnovna ljudska hrana koja nas prati od samih početaka čovječanstva, hrani danas i znači život sutra. Doći do kruha u ta davna vremena nije bilo lako. Danas je teško vjerovati da je prvi kruh, bez obzira kakav, bio pravi izum. Vjeruje se da je čovjek isprva jeo sirove žitarice koje je ubrao u prirodi. Da su zrna žita bolja ako se moče u vodi otkrio je u doba mezolitika. Doskora je otkrio da je bolje koristiti usitnjena zrna koja je drobio kamenom, a potom otkrio da se zrna lijepo usitnjavaju između dva kamena koja se okreću. Bio je to prvi žrvanj. U doba kad je čovjek prešao na zemljoradnički način života počeo je od mljevenog žita kuhati kašu, a prvim kruhom se može smatrati komad tijesta pečen na pepelu ili između dva usijana kamena. Krajem mlađeg kamenog doba, oko 2000 godina p.n.e. počeo je graditi prve peći od kamena ili gline, čunjasta oblika. Bile su to prve peke (pekve) u povijesti. Gradili su ih Egipćani, a kruh je vjerojatno bio beskvasni, od brašna i soli pečen u žeravici i pod pepelom, prije pogača nego kruh. Kruh su posipavali raznim sjemenkama i pekli ga u najrazličitijim oblicima (često u oblicima životinja i ljudi) na što upućuju zapisi starih Egipćana i slike na zidovima grobnica.
U antička vremena vrlo popularna i omiljena hrana bila je kaša i kruh. Stari Grci su 70 % svoje energije dobivali iz žitarica, a za svakodnevno pečenje kruha koristili su robove. Celsus je već tada pisao da kruh sadrži više hranjivih sastojaka nego bilo koja druga hrana. Razliku između kvalitete kruha uočio je i Hipokrat i upozoravao da moramo paziti što jedemo i da nije svejedno da li jedemo bijeli ili crni kruh. Rimljani su po uzoru na Grke također usavršili pripremu kruha s raznim dodacima, a rimske vojnike nazivalo se "žderačima kruha" jer su dnevno pojeli po kilogram kruha.
Prvi kvasni kruh počeo se peći u Egiptu. Zahvaljujući njihovoj toploj klimi zaboravljeno tijesto se brzo ukislo i naraslo pa su ga počeli upotrebljavati kao kvasac. Uvijek su malo kruha ostavili kako bi im poslužio kao kvasac za slijedeći. Postoji i druga legenda koja govori da se rob igrao kraj vatre miješajuči brašno i vodu. Umorio se i zaspao a tijesto se na toplom kraj vatre diglo. Ispečeno je bilo puno ukusnije od tvrdih pogača.
U ranom Srednjem vijeku bijeli kruh bio je privilegija bogatih. Pekao se u pećima koje su imali samo samostani i vlastela. Ostali su pekli kruh od žitarica bez dovoljno glutena kao što su zob, ječam i raž koji se teško dizao i bio je vrlo taman. Ponekad su ga jeli i fratri kako bi pokazali svoju poniznost. Za kućne potrebe kruh su mijesile žene dok su bogati feudalci imali vlastite pekare.
Od XIX st. po gradovima pekari obrtnici otvaraju pekare i udružuju se u cehove. Gradski statuti normirali su kvalitetu, težinu i cijenu kruha, a pekari varalice najstrože su se kažnjavali. Kao osnovni prehrambeni artikl širokih masa, kruh je uvijek bio kontroliran od vlasti koja mu je određivala cijene, osobito u vrijeme neke elementarne nepogode. Do XIX st. kruh se miješao ručno, Egipćani su veče količine tijesta mijesili nogama, a Rimljani su upotrebljavali posebne drvene posude.
Prvi strojevi-miješalice za proizvodnju kruha izrađeni su u XIX st. i od tada počinje masovnija proizvodnja. Velika prekretnica u prehrani stanovništva Europe dogodila se u XIX st. kada je počela masovna proizvodnja bijelog brašna. Simbol blagostanja, bijeli kruh, sve će manje biti popularan u XX st., a njegovo mjesto sve više zauzima kruh od cijelog zrna žitarice - crni.
U Hrvatskoj se do druge polovice XX st. zbog neimaštine u pojedinim krajevima u tijesto dodavalo i brašno od primjerice rogača, hrastovog žira ili žirova česmine (vrsta hrasta).
Hranjivost 1 kg kruha je otprilike 2000 kalorija. Bijeli kruh lakše je probavljiv od crnog ali je crni kruh zdraviji jer sadrži više biljnih bjelančevina, vitamina i minerala. Najmanje je hranjiv kruh od graham brašna jer sadrži mekinje punog raženog brašna koji sadrži najviše otpadnih tvari ali je zato koristan kod začepljenosti i kod kura mršavljenja.
Izvor informacija: enciklopedija, Wikipedija, internet
Maričin kruh:
1 svježi kvasac, žličica šećera, malo brašna i mlake vode, izmješati i ostaviti. U posebnoj posudi izmješati:
Dodati dignutu pjenicu i zamijesiti uz dodatak mlake vode. Pokriti i ostaviti da se digne. Dignuto tijesto oblikovati u željeni oblik ili staviti u posudu željenog oblika, praviti male hljepčiće ili peciva. Tijesto malo navlažiti, posuti sjemenkama i zarezati. Ostaviti još malo pokriveno pa kad se još malo digne staviti peći.
Dobar tek!
